Mama....vidim mrtve ljude!!!
 Na otočju Havaji živi jedna curica Carissa, koja, kako njeni tvrde, ima duha zaštitnika. Otkad je imala samo 4 mjeseca njena obitelj vjeruje da je okružena misterioznim entitetom.  Njena baka Norma priča: «Gledala je iza mog lijevog ramena i smijala se. Polegla sam ju u njen krevetić i uslikala 3 fotografije.» Kada je razvila fotografije na njima su uz Carissu bila dvije «stvari» koje su podsjećale na vrpce ili kolutićavce, a Carissa je gledala direktno u njih. U stvarnosti nitko ne može vidjeti te entitete, samo se pokazuju na fotografijama. Skoro svaka sljedeća snimka Carisse, uz nju je pokazivala te entitete.Njena mama priča da kad ju navečer sprema u krevet ponekad joj Carissa govori kako ju plaše ta bića, no kad ju majka upita nešto više o njima nikako ne može dobiti jasan odgovor. Carissa nije izoliran slučaj. Dječak Justin također na svojim fotografijama ima nekakve čudne svjetleće «stvari» vrlo slične onim na Carissinim fotografijama. No za razliku od Carisse, Justin je malo više govorio o tim «entitetima». Jednom je vidio čovjeka koji stoji na vratima njegove sobe dok je navečer bio u krevetu. No to nije jedina pojava koja je posjećivala Justina. Djevojčica se također pojavljivala u njegovoj sobi dok se Justin skrivao ispod popluna, najčešće bi ju vidio u ormaru ili u podrumu kod starih igračaka. Priče prilično podsjećaju na film «Šesto čulo» gdje osmogodišnji Cole vidi duhove. Njegova majka ništa nije zamjećivala, sve dok nije proučila fotografije svog sina, gdje se na svakoj fotografiji uz Cole-a nalazi zagonetno svjetlo. Za veliku većinu stanovništva ovo je bio ništa drugo do dobar horor, no za Carissu i Justina to je priča njihovog života. Djeca su vrlo svjesna duhovnog svijeta, otvorena su i senzibilna, vjerojatno jer su sama vrlo blizu tog svijeta koji su tek nedavno napustili, neiskvarena društvom i vjerovanjem svijeta u kojem živimo. Nisu prošli dovoljno godina da prilagode svoja razmišljanja i nauče sami sebe što prihvatiti a što ne prihvatiti kao stvarno i moguće, imajući uzor u tome svoje roditelje.  Odrasli često negiraju neke događaje koji bi se vrlo lako mogli pripisati entitetima koji znanstveno nisu dokazani, te i istog tog razloga, odrasli odbijaju vjerovati da je nešto tako i moguće. Neki roditelji svoji djecu već od najranijih doba uče kako zanemariti te pojave. «Ne postoje nikakvi duhovi, imao/la si samo ružan san» je česta rečenica kojom roditelji tješe svoju djecu. Nije rijetkost da dijete ima imaginarnog prijatelja – naravno ponekad može izgledati simpatično, no u većini slučajeva roditelji uvjeravaju djecu da su imaginarni prijatelji samo izmišljotina, proizvod njihove mašte. No u drugom slučaju, iako rijetko, roditelji djeci sugeriraju da nakon smrti duša čovjeka živi i dalje, što ostavlja prostora djetetu da sve neobične pojave koje možda zapazi ne odbaci kao izmišljotinu i maštu. Znači li to da je naša sposobnost percipiranja svijeta duhova predodređena odgojem u djetinjstvu i je li moguće povratit tu sposobnost u starijim godinama? |
Mit o vampirima Mit o vampirima složena je i različita podrijetla, da navedem samo nekoliko primjera: stara praznovjerja, jeziva otkrića preranog zakapanja ljudi koji su patili od katalepsije (besvjesno stanje nalik smrti), psihopatski ubojice sa suludom žudnjom za krvlju, jezive prièe o šišmišima-vampirima koji piju krv i koje su Cortesovi suputnici donijeli u Europu nakon istraživačkih eksepidicija na povratku iz amerike.. Primjera ima još mnogo, i svi su oni doprinjeli stvaranju zamršene legende o postojanju tih noćnih utvara. Na tu temu objavljene su brojne knjige, najprije na Balkanu, gdje su vampirizam i «živi leševi» igrali važnu ulogu. Kako u knjigama piše, Vampiri spavaju u grobu otvorenih očiju, a iz lijesa izlaze obično kad mjesec raste. Nemaju sliku u zrcalu i ne bacaju sjenu. Vampir se javlja i u životinjskom liku: kao konj, koza, žaba ili zmija, no najpoznatiji su postali u liku šišmiša. Sve ovo zajedno karakterizira «pravog» vampira. Prema pučkom vjerovanju, vampiri su mrtvaci koji se mogu vraćati, najčešće to su samoubojice, izopćenici, i svi ostali ljudi koji su pokopani bez blagoslova Crkve. Strah od tih ljudi neprestano se raspirivao jer su našli prazne grobove i trupla koja nisu strunula i još su imala krv u žilama. Crkva je često vjerovala u postojanje krvopija. Propovjedala je naravno vjernicima da uvijek uza se nose križ kako bi se mogli suprotstaviti vampirima obuzetim sotonom. Time ih ne navodno moguće otjerati. No seljaci su se radije pouzdali u češnjak. Eterični mirisi ove biljke spasili su ih veæ od gamadi koja izaziva teške bolesti. Pa prema tome zašto nebi i od vampira. I eto sakupljene sve elemente koji čine karakterističnu legendu o vampirima. Neobjašnjeni slučajevi Zapravo postoje mnogi «slučajevi» vampirizma koji se nikad nisu mogli objasniti. Tako je 1732. neko selo blizu Beograda pogodila prava epidemija vampira. Mnogim žrtvama doista je isisana krv. Vlast je poslala posebnu jedinicu i tri vojna liječnika u Beograd. Vojnici su otvorili 15 grobova. Samo su tri trupla strunula. Ostali mrtvaci imali su čvrsto meso pa čak i zdravu boju lica. I krv u žilama mrtvaca bilaje svježa. Na žalost, nije se mogao obaviti detaljan pregled jer su vojnici u panici truplima odrubili glave i zatim ih spalili. Ali zna se da je selo nakon vojne intervendije bilo pošteđeno daljnih neobjašnjivih smrti. Još je jedna zanimljiva činjenica vezana uz vampirizam. Protestan Martin Luther smatrao je da su oni koji piju krv mrtvaci koji su postali žrtvom vraga. U priručniku njemaèke mitologije piše: Kad vampir živom čovjeku isiše krv kako bi se i sam ponovno vratio u život, to je u vezi sa vjerom starih kako nesretni mrtvaci još žude za životom i žude za krvilju kako bi povratili dušu i svijest.
Bilo je ljeto,sjedili ste vani,gledali u nebo puno zvijezda,odjednom nešto je prolijetjelo...Zapitali ste se....hmmmmmm?Mislite u sebi...avion je sporiji,helikopter bi se čuo...što je to???Vjerovatno se vidjeli NLO..ali NLO ne znači da ste vidjeli vanzemaljce(što je česta greška) vi ste naime vidjeli Neindetificirani leteći objekt.To je NLO,nitko ne zna odakle su,zašto se pojavljuju,zašto ih imamo na slikama drevnih civilizacija...Ovo je tek uvod u mnoge NLO postove koje ću postavit jer ovo je jedna od najkontraverznijih tema današnjice...! 
Da li vjerujete u duhove???Ako ste vjernik(musliman,kršćanin...)onda tehnički vjerujete,no vjerujete li u duhove zatočene na ovom svijetu...To vam ostavljam sami da prosudite,zato vam donosim ovaj post preuzet sa jednoga sajta,pa sad se zapitajte šta je "šušnulo"kad ste bili sami u sobi i u mraku hehehe...ma šalim se uživajte!
nanstvenici koji su vodili 10-dnevni eksperiment u Skotskoj kazu da rezultati pokusa zasluzuju daljnje proucavanje. Svih 250 dobrovoljaca ostali su 10 minuta posve sami u polutami u 10 razlicitih grobnica u blizini dvorca Edinburgh za koje se prica da se u njima pojavljuju duhovi. Proteklih sest godina vise od 300 posjetilaca tih povijesnih mjesta pozalilo se da su dozivjeli neobicne pojave.
U petak, 9.veljače 1855. stanovnici sela i gradića uz rijeku Exu(UK) probudili su se i zatekli okolicu izgaženu neobičnim tragom. Tragovi su se nizali jadan za drugim u ravnoj crti , u obliku malog kopita , ali su se u njemu nazirali tragovi pandža. Mnogo ih je bilo po krovovima kuća, prelazili su zidove više od 3m i zaključane ograde, čak je tragova bilo i po tavanima i prozorskim limovima. Jedva da je postojalo polje, vrt ili voćnjak u kojemu tragovi nisu pronađeni. Bilo je mnogo nagađanja o tome čiji su to tragovi, mačji, ptičji, jazavčarevi, vidrini… čak su mislil da ih je osobno posjetio Sotona. No, tragovi su najviše podsjećali na magareće otiske. Samo što postoji niz argumenata koji to negiraju. Naime, kako je jedan magarac mogao hodati, a da mu tragovi nogu budu u jednom redu? Magarci su četveronožne životinje i hodaju tako da su im lijeve i desne noge usporedno! Dalje, tragovi su preskakali preko vrlo visokih zidova, hodali po krovovima kuća i prozorskom limu. Nemoguće! Nijedna poznata životinja nije mogla u jednoj noći pregaziti toliko područje, jer su mnoga okolna sela i gradovi bili zasuti tragovima. Čiji su to tragovi bili, magareći, mačji ili Sotonini, još i danas nije poznato. 
Kraken je, navodno, bio više nogo fascinantnih dimenzija. Njegova dužina iznosila je više od šezdeset metara, a širina trupla preko šest metara. Iskljucivo se hranio - kitovima, razbijao i uništavao ribarske brodice i borio se s jedrenjacima! Njegovo pojavljivanje predskazivalo je dolazak “teških vremena” - nagovještavao je nesrece i ratove, što i nije cudo, jer ih je u tom dobu bilo na pretek!
